Panika je stanje izvanrednog straha od stvarne ili pretpostavljene opasnosti (po život). Naziv potječe od starogrčkog mitološkog boga pastira Pana.
Panika je ponašanje koje se javlja u opasnim i kriznim situacijama, što dovodi do pometnje i paničnih situacija. Čovjek ne treba bilo čega da se plaši jer osoba koja je svjesna svoga ja zna da sve što se dešava u životu je kreacija iz podsvijesti gdje ima ipak dosta straha čak i kada se pojavi realna opasnost od nećega. Od kada postoji čovječastvo postoji strah ali mi imamo maske ispod kojih krijemo strah. Najveći urođeni strah je strah od smrti i nepoznatoga. Kada bi poredali po veličini najveći je panični strah onda strah a najniža je aksioznost. Svaki strah je subjektivan, to jest svako ima svoj lični odnos prema strahu i ne može se uspoređivati sa drugom osobom kao što se i bol ne može usporediti. Znači nije usporediv (to je individualni doživljaj). Panični napad je najjači strah ikada doživljen i prate ga katastrofične misli (umrijeti ću, poludjeti ću, pašću u nesvijest, izgubiću kontrolu…). Te misli su iracionalne. Šok, strah i panični napadi se javljaju rijetko više puta dnevno, obično jednom sedmično ili mjesečno ali to se može ponavljati godinama.
A kada govorimo o psihološkom strahu govorimo o konkretnom izvoru straha. Znači neki objekat koji je opasan i mi se osjećamo ugroženo. A anksioznost nema objektivan izvor straha zato se zove i lebdeći strah, prijeteći, strijepnja, slutnja. Razlika od običnog straha je u tome što može da traje danima, godinama, traje konstantno i da ste konstatno u tome. Tjelesni simptomi se javljaju kod svih oblika: znojenje dlanova, lupanje srca, nemiri u želucu. Kada se jave ti simptomi naš mozak odnosno svijest tumači simptom. Pogrešno tumačenje dovodi do toga da se mi plašimo nečega što ne može da bude. Jako bitan simptom kod ogromnog straha je depersonalizacija i derealizacija. Osjećaj je kao da ste napustili vlastito tijelo i ostajete bez emocija. Ipak osobe ne gube osjećaj za realnost. Derealizacija označava osjećaj izmjenjivanja percepcije ili iskustva vanjskog svijeta pri čemu se svijet čini nestvarnim, manjak spontanosti i emocija čemu se svijet čini nestvarnim.
Svi se zgrozimo kada čujemo da 8.000 hiljada djece dnevno umire od gladi i nastavimo da jurimo za novcem, priznanjem, ličnim zadovoljstvom i ko zna čim ne. Ovog trenutka se dešava nešto na globalnom nivou i tik pored nas je korona virus. Hvata nas panika jer su ugroženi naši životi i životi naših bližnjih a bojimo se i gubitka materijalnih sredstava. Opasnost koja je prisutna prati neznanje jer je to nešto nepoznato. Ovo su trenuci kad padaju maske i strah postaje jasno vidljiv. Doprinos medija takvom stanju je jako veliki.
Znate li šta se najviše trguje na dnevnom nivou? Hrana, nafta, lijekovi? Ništa od toga! Odgovor je vijesti, informacije o dešavanjima u svijetu i našoj blizini, informacije bilo koje vrste. Aktuelna je korona i iz minute u minutu vapimo za svakom informacijom, viješću. Pošto su televizija, novine, internet zaduženi za masovnu hipnozu i nastoje kreirati naše misli, oni naprosto sada cvjetaju plašeći nas, upravljajući našom slobodnom voljom, pomažući da povjerujemo u svjetsku krizu velikih razmjera koja dolazi jer živimo od posuđenog vremena, to jest od kredita. Strah od finansijske krize koja dolazi svakog trenutka se povećava.
Veliki doz-com balon puca, treba napumpati novi, veći ekonomski balon, a vi ćete tu igrati glavnu ulogu jer morate biti poslušni robovi koji će to pumpati i ćutati jer je bila velika epidemija u kojoj ste sve izgubili, a bojite se da možete izgubiti još više. Zbog toga ćete ćutati u strahu i pumpati bez panike jer neće biti bitno što ste ostali bez posla, kuće, porodice (rastave brakova, narkomanija djece, alkoholizam). Biti će važno samo da preživi kapitalizam jer se država sada brine za vas, a ustvari se brine samo za sebe.
Vlasti će vas pokušati spriječiti da vidite šta se u stvarnosti dešava jer ako vidite, imate mogućnost da srušite sistem. Zbog toga će vladajući sloj povlačiti poteze koji ustvari otkrivaju slabost sistema, a vi te slabosti nećete prepoznati zbog straha koji je vama zavladao i kojim vas kontrolišu. Kažu vam da ne kupujte zalihe hrane. Zašto? Ako imate zaliha možete na trenutak biti slobodni i može vam se to dopasti, a drugi, koji to ne mogu da vide, će paničirati. Paniku treba izbjegavati, ali kako ako vidite da nema dovoljno testova za virus i medicinskih sredstava, da ćete poslije ovoga izgubiti posao. Treba samo da se ne bojite jer je ovo proba kako će biti kada dođe zaista opasni virus, proba kako bi oni saznali koliko će ljudi umrijeti i kako se robovi ponašaju. Zbog toga – izbjegavajte strah i paniku, a mislite svojom glavom!
